Prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija, osobe sa smetnjama u razvoju definišu se kao one koje imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili čulna oštećenja koja u interakciji sa različitim preprekama mogu ometati njihovo puno i efikasno učešće u društvu na jednakoj osnovi sa drugima. Kada je reč o višestrukim smetnjama, odnosno kombinovanim smetnjama, misli se na postojanje dve ili više različitih smetnji koje zajedno ometaju funkcionisanje deteta u svakodnevnom životu.
Najčešće kombinacije višestrukih smetnji
Kako su oštećenja „ugrubo“ podeljena na motorička, odnosno fizička, intelektualna, čulna, psihička (mentalna), tako i višestruke smetnje predstavljaju udružene teškoće, tačnije kombinaciju ovih teškoća. Najčešće su to:
– motoričke teškoće (npr. cerebralna paraliza) udružene sa intelektualnim teškoćama
– senzorne (gluvoća, slepilo) udružene sa intelektualnim teškoćama
– senzorne (gluvoća, slepilo) udružene sa motoričkim teškoćama
– autizam udružen sa intelektualnim ili motoričkim smetnjama i sl.
Autizam sam po sebi ne spada u višestruke smetnje, u pravilnicima se posebno navodi, ali je u većini slučajeva propraćen još nekom dijagnozom, što rezultira time da gotovo sva deca sa dijagnozom autizma zapravo spadaju u kategoriju višestrukih smetnji u razvoju.
Forme višestrukih smetnji
Naveli smo da višestruke smetnje podrazumevaju prisustvo dve ili više različitih smetnji. U pojedinim slučajevima jasno je i očigledno koje su vodeće, a koje prateće teškoće, ali u nekim slučajevima i nema jasne granice. Shodno tome, razlikuju se višestruke smetnje bez mogućnosti utvrđivanja pretežne, odnosno primarne dijagnoze i višestruke smetnje sa naglašenom pretežnom, tj primarnom dijagnozom.
Šta je preovlađujuća a šta prateća dijagnoza?
U slučaju višestrukih smetnji u razvoju, logično je da se zapitamo šta je to što je preovlađujuća, pretežna ili primarna dijagnoza, koja je sekundarna, odnosno prateća i ko će to odrediti i odlučiti?
Primarna dijagnoza (pretežna, preovlađujuća) jeste ona koja se postavlja kao glavna, vodeća dijagnoza. To je osnovni poremećaj koji najviše utiče na funkcionisanje osobe. Primarna dijagnoza se uvek navodi prva u dokumentaciji.
Sekundarna dijagnoza, tačnije prateće teškoće, nisu glavni uzrok smetnji u razvoju, ali dodatno utiču na funkcionisanje deteta i često su posledica primarnog poremećaja.
Recimo, ukoliko dete ima cerebralnu paralizu, ali i epilepsiju i oštećenje vida, cerebralna paraliza se beleži kao primarna, dok su epilepsija i oštećenje vida sekundarne dijagnoze.
Ono što je bitno razumeti jeste da tim lekara i stručnjaka koji radi sa detetom najčešće dobro poznaje naše zakone i propise i zna da se na osnovu primarne dijagnoze ostvaruju prava i olakšice. Ukoliko je detetu potrebno obezbediti sredstvo za kretanje, uvek će se kao primarna dijagnoza navesti, recimo, motoričko oštećenje, uz objašnjenje da je dete pokretno uz pomoć kolica, hodalice ili slično, kako bi ostvarilo prava na pomagalo.
Zašto je važno razlikovati koje su primarne, a koje prateće teškoće?
Postoji više razloga zbog kojih je važno utvrditi koje su primarne, a koje prateće smetnje. Pored toga što dete i roditelji na osnovnu primarne dijagnoze ostvaruju zakonom propisana prava, ovo im je bitno zbog preciznijeg planiranja tretmana i jasnijeg razumevanja detetovih potreba tima koji sa njim radi.
Svakako ćemo napomenuti da se ne treba uvek voditi onim što piše na papiru. Prema svedočenjima pojedinih roditelja, nije retka situacija da roditelji sami traže od lekara da napišu neku dijagnozu, npr. autizma, kako bi ostvarili pravo na veću novčanu nadoknadu. Postoje i slučajevi da roditelji ne žele da njihovo dete ima neku dijagnozu, najčešće zato što ne žele da to prati dete kroz ceo život. Stručnjaci koji rade sa detetom bi, sa druge strane, trebalo da imaju u vidu da je ono što piše na papiru jedno i da svoj rad baziraju na intervjuima i samostalno sprovedenim testovima sa detetom. Bitno je utvrditi koje su detetove potrebe i nivo razvoja, kojim redosledom i kako ih zadovoljiti i nadograditi, a kojim imenom će se to stanje nazvati, možda na kraju svih krajeva i nije najvažnije.
